Rezultati trećeg natječaja 

"Živi svoje snove"

Treći natječaj u okviru programa "ŽIVI SVOJE SNOVE" zaključen je 1. lipnja 2024.

U nastavku su primatelji potpore Zaklade Ljiljana Pranjić u trećem natječaju, a svim donatorima od srca hvala na potpori. Zahvaljujući vama, Zaklada nastavlja ostvarivati svoju svrhu - realizirati ideje, želje i snove! <3

HANA CVIJANOVIĆ

Hana ima onu vrstu energije koja može napajati elektrane! Ima 21 godinu, na trećoj je godini Novinarstva, a prve dvije je primila Dekanovu nagradu za najuspješnijeg studenta. U slobodno vrijeme uz engleski uči i talijanski i ruski. I mnogima bi već i to bilo dovoljno za ispunjen raspored i život.
Ali Hana ima energije i za još jedan poseban san – klizanje.

„Joj, klizanje mi je sve. Ono... sve! Ne vidim život bez klizanja, to je dio mene.“, rekla nam je. I to se osjeti. U svakoj se rečenici osjeća koliko kroz klizanje živi svoj san. 
Osim toga, Hana se klizanjem ne bavi rekreativno. Ona je šesterostruka prvakinja Hrvatske i šest je puta predstavljala Hrvatsku na Svjetskom juniorskom prvenstvu. A sada je u pripremama za sljedeća prvenstva, što nije ni jednostavno ni jeftino. Preko ljeta trenira u klizačkim kampovima u inozemstvu i to je bila sjajna prilika da joj financijski uskočimo te olakšamo bar jedan dio priče o življenju "ledenih snova". <3

MIRA BOLJAT

Mira je htjela upisati Primijenjenu. Ali tata je htio da ima „siguran“ posao pa je upisala Ekonomsku. I tako je Mira potisnula svoju strast za kreativom. Dogodio se život i nekako nije imala prostora za taj san.

Oduvijek je željela slikati i to je čučalo u njoj više od 50 godina. E, pa više ne mora čučati!

Mira nam se javila još na prošli natječaj. Njezin je san bio tečaj slikanja jer se željela vratiti strasti koja je toliko dugo bila na čekanju. I naravno da smo joj platili godinu dana poduke. A a kako se taj san treba još izbrusiti, Miri smo odlučili financirati i drugu godinu tečaja. Jer snovi postoje da bi se živjeli!

Da ste samo čuli Mirino veselje i zahvalnost kad smo joj javili vijest! Zvuči kao curica. Ima onaj zvonki glas i britku energiju, kao da razgovaraš s adolescenticom. I nekako si mislimo da je i slikanje zaslužno za takvu vrstu energije. Jer uživanje u strastima itekako održava vitalnost. :)

MIRELA HUJDUR

Mirela se javila na natječaj da zatraži podršku za svoje cure. Na fotografiji je cijela obitelj. Žive u 30 m2 prenamijenjene garaže, a kad smo je pitali kako to funkcionira, odgovorila je: "A joj, ne pitajte!" Sigurno nije jednostavno, kao ni brojne druge stvari koje im život nosi. I zato smo odlučili pomoći u ostvarenju želja Mirelinim kćerkicama.

Dvjema starijima san je nastaviti s treninzima gimnastike, a najmlađa (4) želi bicikl.

I da se razumijemo, gimnastika ovdje nije samo sport. To je curkama sigurno mjesto. Naime, najstarija kći (12) na meti je nekih cura u razredu. Nebitno zašto, uostalom i sami predobro znate kako to danas ide... Ali na gimnastici je doma, tamo ima svoje cure koje je ne maltretiraju. S kojima se voli družiti. Tamo pripada.

I kako da im onda ne ostvarimo san?

Mirela nije mogla vjerovati kad smo joj javili. Možda misli kako se takve stvari ne događaju obiteljima poput njezine.

Ali događaju se. Jer zahvaljujući vama i vašim donacijama Zaklada može raditi ovakve stvari. I tako dokazujemo da svijet nije uvijek okrutan, da ima zdravih ljudi, onih koji samo žele pomoći, od srca i bez skrivenih motiva. <3

MATEJA ŽUGEC

"Iskreno, to mi znači život. To mi je sve“, rekla je Mateja kad smo joj javili da je i ona jedna od dobitnica ovog natječaja.

A njezin je san specifičan – autoškola. Mnogima je vožnja stvar potrebe ili vještine, a ne baš san. No za Mateju je san i to iz vrlo jednostavnog razloga. U kolicima je i živi u malom mjestu pored Varaždina, što znači da ne može koristiti javni prijevoz, a i taksisti joj naplaćuju više jer moraju dolaziti po nju iz Vž.

„Auto je samostalnost. Auto mi je sve, baš sve“, naglasila je. Iako ima izvrsnu podršku obitelji pa uskaču kada god mogu, ne mogu ni oni uvijek.

Još je parastolnotenisačica, ali nije mogla redovito na treninge jer nije moguće uvijek naći prijevoz.

Zato smo Mateji odlučili financirati auto-školu. Za samostalnost, za veću slobodu, za san!

LILA 

Ako zamišljate hrvatsku Heidi, Lila bi joj taman mogla odgovarati. Ima 10 godina i ona je naša najmlađa dobitnica dosad. S obitelji živi u malom ličkom mjestu blizu Ogulina, stalno je u prirodi, a posebno uživa u jahanju. Tata joj je za peti rođendan poklonio kobilu Mohibu. Ali je baš ne jaše jer nema opremu. I tu smo uskočili mi.

Kaže mama da se malena nekad malo popne na Mohibu ili ode s njom u šetnju, ali ne može je jahati, onako za pravo.

A Lila je samopouzdano izjavila: „Bila sam sretna kada mi je mama rekla da ćete nabaviti opremu jer stvaaarno želim jahati na svom konju! Nekada čak i sanjam da jašem, super mi je ta sloboda i biti u prirodi." Ova malena prirodoljupka krenula je u četvrti razred i sigurni smo da će već ove jeseni uživati u utrkivanju s vjetrom!

DARJA MESARIĆ

Darja je umjetnica koja se bavi kaligrafijom. Zapravo, to nije samo nešto čime se bavi, u kaligrafiji je u svom elementu i zahvaljujući tome ona živi svoj san.

Uz to, ona je i osoba s invaliditetom. U prijavi za natječaj je napisala: „Sa 16 godina sam imala nezgodan susret s lokomotivom i izgubila obje noge.“ Ta je činjenica uvelike odredila smjer njenog života, ali to nije ono što je definira. Ona je kreatorica snova, ona ih doista i živi, a da bi to mogla osjetno bezbolnije odlučili smo joj pomoći.

Iako joj je kirurg još davno rekao da mora živjeti s boli, svakako treba napraviti sve što se može da je ta bol manja. Kad sjedi i radi, posebno oblikovana stolica osigurava joj više mirnih sati u tom nezgodnom položaju. Dok većina ljudi smatra da je posao umjetnika sjediti, crtati i uživati, to u stvarnosti nije tako lako. Od sjedenja bole leđa, vrat, glava, stradavaju i oči. A Darjina situacija još je teža - radeći s protezama u običnoj stolici toliko je nažuljala koljeno da već godinu dana jedva može hodati. 

Veselimo se što smo joj olakšali bar jedan element i omogućili da što ugodnije stvara svoju umjetnost i živi taj san!

KRISTINA KRATOFIL

BOŽICA PANDIĆ

KARLA KUZLE

Rezultati drugog natječaja

"Živi svoje snove"

Drugi natječaj u okviru programa "ŽIVI SVOJE SNOVE" zaključen je 15. rujna 2023.

U nastavku upoznajte primatelje potpore Zaklade Ljiljana Pranjić, a svim donatorima od srca hvala na potpori. Zahvaljujući vama, Zaklada nastavlja ostvarivati svoju svrhu - realizirati ideje, želje i snove!

JELENA ERENT I RAZRED ČETVRTAŠA IZ OŠ POKUPSKO

Ima ljudi i priča koji vam odmah sjednu u srce. A jedna od njih je i ona učiteljice Jelene. <3

Ovo je priča o jednom razredu četvrtaša koji su redovito zvali i slali porukice omiljenoj učiteljici kad je završila u bolnici i propustila sve predviđene školske izlete kad su bili 2. razred. Potom su planirali školu u prirodi krajem 3. razreda, ali se dogodila obiteljska tragedija i učenici su ponovno putovali bez svoje učiteljice. Peh na peh.

"Nikako da dočekamo taj pidžama party kojem smo se veselili, a ja ih sama ne mogu sve povesti na izlet. A ne mogu tražiti ni od roditelja da plaćaju nešto što nije predviđeno u školskom programu. Ovdje ima djece koja su još u kontejnerima, a neka zbog financijske situacije nisu ni vidjela more," napisala nam je Jelena.

I tako smo odlučili da ćemo čitavom razredu i učiteljici za kraj četverogodišnje razredne avanture organizirati izlet na more! Jer snovi su tu da se žive - i putujući i plivajući i zabavljajući se makar i u pidžamama!

IVANA ŽIVKOVIĆ

Od svega što djeca mogu poželjeti, David (5) i Nives (3 i pol) sanjali su o biciklićima. I pogledaj ti te osmijehe do neba i nazad kad su bicikli stigli!

Oni su najmlađi od osmero djece u obitelji, a svi ostali su osnovnoškolci. Kad se mama Ivana javila na natječaj Zaklade Ljiljana Pranjić, nismo se dvoumili. Ona je domaćica, tata je branitelj i sezonski radnik i neke od dječjih snova sigurno mogu ispuniti, ali naravno da su neki izvan dosega. Kao ova dva biciklića. Nova! Baš za njih i samo za njih.

A ovi osmijesi su nas oborili i preplavili zahvalnošću što uopće možemo raditi ovakva čudesa, zahvaljujući vašoj podršci i donacijama. Od srca hvala! <3 

IVA PEROK

Trojica braće, dvojica "velikih" blizanaca (15) i jedan "mali" brat (9). A ovo je rečenica od koje protrneš kad shvatiš da ju izgovara 15-godišnjak:

„Mama, jednom kad David bar malo ozdravi i kad uštedimo dovoljno novaca za moj komp, ja ću se baviti editiranjem, to se dobro plaća pa ću ti i ja pomoći da imamo sve što nam je potrebno, a onda ćemo moći i na more.“

Takav vam je Luka - brižan veliki brat koji se jako brine za mlađeg Davida (9) kojem je prije dvije godine dijagnosticiran vrlo rijedak rak donje čeljusti. Žive s mamom i svi se dobro drže s obzirom na okolnosti. Ali naravno da u takvim situacijama uvijek postoje dodatni troškovi i naravno da se remen mora stegnuti malo čvršće.

No to da Luka razmišlja kako da on olakša mami, nas je osvojilo i naravno da smo mu odlučili kupiti komp. Jer Luka je upravo upisao prvi razred srednje škole, smjer tehničar za elektroniku i ima da razvali! Nećemo zamjeriti ako na kompu ponekad odigra i koju igricu, ali primarno će mu služiti za usavršavanje. A onda će moći i na more... <3

A mi se svim srcem nadamo da će im to pomoći u ostvarenju najvažnijeg sna – da svi budu zdravi!

MARTINA

"Za mene, kamera je sredstvo za zaustavljanje vremena. Ona je prozor u svijet - kako onaj vanjski, tako i onaj tajanstveni, unutarnji. A ja posredstvom kamere želim osvijetliti put drugima. Jer, kada usmjerimo objektiv kamere prema svjetlu, tama ne može preuzeti kontrolu."

Ovo su Martinine riječi (20). Čekala je s prijavom do zadnjeg trenutka jer se pitala hoće li njezin san zauzeti mjesto nekom drugom "jer ima onih kojima više treba..."

Draga Martina, jako nam je drago da si se na kraju ipak odlučila prijaviti na natječaj jer je dobro boriti se za sebe, dobro je svojim snovima omogućiti priliku.

Osim toga, Martina je tip osobe koja zna osjetiti onu čistu zahvalnost koja te dirne do srži.

U to smo se i osobno uvjerili kad smo se našli da joj predamo fotić, uz koji je došlo još nešto posebno, ili bolje reći netko! Zamolili smo jednog poznatog fotografa da joj prvi dan s ovim fotoaparatom olakša i uljepša savjetima i pokojom tajnom zanata. Ratko Mavar je odmah pristao! Ma znali smo da će on imati i dušu i znanje za ovaj poseban zadatak.

Martina, sad je sve na tebi, želimo ti da uživaš i bilježiš trenutke ljepote koja je svuda oko nas!

PATRIK I MIHAELA HUSIĆ

Patrik je 16-godišnjak koji živi svoj san. Zahvaljujući talentu, u samo četiri godine dogurao je do košarkaške reprezentacije U-16!
A javila nam se njegova mama Mihaela čiji je san da joj sin bezbrižno ode na maturalac. Već je prošle godine odustao od dvodnevnog izleta "da ne uđu u novi trošak". Nije htio da mama još i to mora otplaćivati na rate.
Jedan od razloga slabijih primanja je i činjenica da je Mihaela 3 godine na bolovanju. Prije tri godine dijagnosticiran joj je rak debelog crijeva. Ali Mihaela se drži i odiše fantastičnom snagom i ljubavlju.
Nismo ni sumnjali da smo ispravno odlučili kada smo njih odabrali za jedne od dobitnika, a uz plaćeni maturalac Patriku smo osigurali i džeparac.

Ponukani našom idejom, javili su im se i drugi ljudi i ponudili pomoć, a znate li kako je Patrik na to reagirao? Tako da je dio onoga što je sam dobio odlučio donirati jednoj udruzi. Takvi se ljudi ne sreću često, a mi smo imali tu čast! <3

PETAR BUKOVAC

"On je duša od čovjeka, dobri duh Otočca“, tako opisuju Petra. Njegova je dokumentacija obuhvaćala najviše papira ikad, većina otpusna pisma iz bolnica još otkad je bio dijete.

Ali kad Petra pitaš za bilo koju od tih stvari, on svaki odgovor završi ističući ono što može i ima, a ne ono što ne može.

“Ja sam jako zadovoljan što sam uopće na nogama,“ komentira probleme s kukovima iščekujući operaciju.

"Ja vam s 4 prsta mogu sve, čak možda imam i više snage u rukama od ljudi koji su rođeni sa svih 5 prstiju."

"Je, ovaj je kalup star. Ja ga koristim 20 godina, a tko zna koliko ga je još koristio postolar prije mene. No, i dalje me dobro služi!“

Takvi su ljudi čista inspiracija. Stave ti život u neku sasvim drugu perspektivu i upale u drugima lampice zahvalnosti. A Petar je takav - pali lampice u ljudima.

A novcem iz Zaklade Ljiljana Pranjić kupili smo mu nove, dodatne kalupe za širenje cipela, tako da može odraditi trostruko više klijenata u svojoj radnji, koji stižu odasvud. "Od Gospića do Senja!“, kako kaže sam Petar.

MARTINA BOROVEC

Martina je jedna od onih posebnih žena koja instinktivno reagira kad nekome treba pomoći. Znaš ono kad ti automatski reagira duša? Nema okretanja glave, nema produljivanja koraka kad vidiš da nekome treba uskočiti. E to je Martina. Tiha voda brege dere.

Njezin san bio je završiti tečaj za limfnog terapeuta i pomagati kod drenaže i bandažiranja. San se rodio kada je bila uz mamu koja se borila s rakom. Uz sve uobičajene stvari koji dolaze s dijagnozom i terapijom, mama je imala problema i s limfnim sustavom i naoticanjem ruku i nogu. 

Mi smo joj financirali prva dva stupnja tečaja, čeka je još usavršavanja, ali već sada može pomagati. „Mama je sada bolje, manje joj trne ruka pa može i kuhati“, rekla je.

Martina se javila na naš natječaj da pomogne mami, ali i drugima. Da vrate bar dio svoje snage, bar dio sebe. I naravno da smo joj odlučili pomoći jer je to fantastično plemenit san.

MIRA BOLJAT

Da samo vidite njezine slike! Na tečaju su prepoznali talent i htjeli je staviti u naprednu grupu. No, ona želi naučiti tehniku od početka te pritom uživati u slikanju. To vam je Mira, nevjerojatno samozatajna, fina, gospođa od glave do pete!

A vijest o dobivenoj potpori stigla joj je nakon teškog dana kod liječnika, kad se vratila se kući sva izmučena i bezvoljna. „Vaš mi je poziv preokrenuo dan!“

Mirina je želja bila pohađati tečaj crtanja i slikanja. To je ono što je smiruje, a uz slikanje je u život vratila osjećaj normalnosti nakon teške zdravstvene situacije. Kaže da se s bojama i kistom osjeća sjajno, ali je htjela steći i znanje uz stručno vodstvo. A nama je bila čast pomoći joj da to i ostvari!

ANTONIA VUKELIĆ

Često se zna dogoditi da osvijestimo da nečega nedostaje tek kad je nama potrebno. Tako se rodila i Antonijina ideja koja je prerasla u san. I to, ni više ni manje, nego san da pomogne i olakša drugima težak trenutak u životu koji je i sama proživjela.

Kad je oboljela od karcinoma, htjela je kupiti kapice, ali su bile užasno skupe. Pa si ih je sama sašila.

Potom je, zahvaljujući Facebooku, vidjela da svako malo netko traži kapice te ih je odlučila šivati i za druge i poklanjati. Glas o kapicama počeo se širiti, javljalo se sve više žena, a Antonia je i dalje šivala i poklanjala turbane.

Unatoč donacijama materijala od dragih ljudi, često joj nedostaje baš onaj dobar, kvalitetni i mekani pamuk, pogotovo dječjih dezena, zato što kapice donira i odjelu onkologije u Dječjoj bolnici Kantrida u Rijeci.

Naravno da smo uskočili kupnjom materijala i šarenih konaca jer kako da ne pomognemo onima koji punog srca pomažu drugima! <3

LANA CACOVIĆ

Mislimo da je najbolje prepustiti Lani da sama ispriča svoju priču...

"Cijeli moj život prožet je glazbom. Završila sam srednju glazbenu školu - smjer flauta te paralelno školu primjenjene umjetnosti i dizajna. Zbog oslabjele motorike ne mogu više svirati flautu na razini koja je potrebna za nastavak
formalnog glazbenog obrazovanja, no i dalje povremeno sviram, koliko mi trenutno zdravlje dopušta. Kako je pjevanje moja druga velika ljubav, privatno pohađam satove pjevanja i žeIja mi je nastaviti baviti se glazbom i usavršavati se. A najveca bi mi radost bila jednog dana poučavati glazbi djecu i mlade." 

Rekla nam je i kako pjevanje utječe na njezin osjećaj same sebe, na jačanje samopouzdanja i povezivanje te koliko je moćno za njezino zdravlje. A mi smo u Lani osjetili mladu, snažnu ženu koja iza sebe ima već toliko svladanih prepreka, a pred sobom želje i snove. A jedan smo joj i pomogli ostvariti - privatni satovi solo pjevanja kod prof. Korpar. Lana, uživaj punog srca i glasa, jedva te čekamo čuti! <3

Lana s prof. Korpar

RADMILA I NIKA

"Uvijek sam govorila da za sve dođe jedan dan. Tako je i ovaj došao za mene, da mogu zamoliti nepoznate dobre duše da mi pomognu usrećiti jedno beskrajno dobro i drago biće, moju kćerku Niku." Tim nam se riječima javila Radmila. Dugosanjani san njezine Nike je električni romobil, a ona kao samohrana majka joj ga nije mogla priuštiti. 

I bilo joj je teško gledati kćerku dok "mašta i sanja o romobilu, stoji sa strane i tužnim pogledom prati drugu djecu kako se vozikaju po naselju". 

A romobil za Niku nije samo igra i zabava, već mnogo više od toga. Svakome od nas katkad treba jedan takav poguranac da se malo ohrabrimo, lakše uklopimo ili nađemo prijatelje, da osjetimo da pripadamo.

A kad je romobil stigao na njihovu adresu, na našu je uz smijeh stigla ova Radmilina rečenica: "Nika je skakala od sreće, a ja sam bila možda i sretnija nego ona. Valjda će mi dati jedan đir da se i ja malo provozam!"

Draga Nika, uživaj u vožnji i široko raširi krila! <3

IVANA I DAVID

Davidu je život vrlo brzo servirao velike zalogaje, prevelike za dijete. I kako nam kaže njegova mama Ivana: "Morao je prebrzo odrasti u svojim jako malim godinama. Nikada se nije predao, uvijek je išao prema naprijed pa i onda kad je bilo najteže." A naša vijest o dobivanju potpore ju je iskreno ganula: " Mi nismo naviknuti da nešto dobijemo. Ja ovdje baš i nemam neku podršku, osim suprugovu. Zato nam je ovo baš posebno!"

A dok je trajala borba s bolešću u Hrvatskoj i inozemstvu, snovi su bili na čekanju. Ne samo zbog dana provedenih u bolnici, već i zbog troškova liječenja i života koji ti se preko noći zakomplicira. Osim toga, David je najstarije dijete u šesteročlanoj obitelji s kojom živi na selu gdje nema baš nikakvih dodatnih sadržaja. Za sve što djeca žele, od glazbe do sporta, treba se ići do Varaždina.

David je sada 15-godišnjak i nastavio je sanjati i ostvarivati snove. A u jednom od njih smo sudjelovali i mi. Na njegovu adresu stigla je gitara, a osigurali smo mu i satove poduke s kojima je već krenuo.

Davide, pošalji nam koju snimku svirke prije nego što postaneš slavna faca! ;)

Rezultati prvog natječaja

"Živi svoje snove"